Every leaving takes us back to some beginning and teaches us to discover something new within ourselves. We are the consequence of all those who were there before us. The legacy of our families, good and bad, is all part of who we are. Unlike the cities we rush to, everything in village life is a matter of the community, not individual. As a child, unfortunately, I did not understand this. This series of photographs is part of a community, environment, and learning. Time and people pass, and we miss them because of the unrest we sometimes struggle with; I return to that forgotten space with this project.
Baranja is the place of my roots. A dreamy region where life passes slowly and where you feel nostalgia for all seasons. Baranja is a diverse and tame landscape where the misty fields remind me of a dream from which I never woke up. Where winter is so endless and where the arson has its beauty of scent. Baranja is a melancholy part of Eastern Croatia that has influenced my work, behavior, and way of life. We are not talking here only about the nature and landscapes of Baranja; in her, all life is one!
The project shows the days in the countryside and the desire to escape from it, which permeated me in not knowing that I grew up in the most beautiful environment. In a dreamy fog, with the most important people in my life. In searching for something better and more significant, we forget about the space and the people around us. Likewise, we don't look at minor signs along the way that ultimately lead to big things we only dreamed about before.
The feeling stands; I carry all those places in Baranja that I photographed at the beginning, wherever I went, unconsciously transferring all emotions to my future ideas. Lyrical photographs in front of you, created over the last ten years, intimately question how much control we have over ourselves to influence what we'll become through landscapes and years.
for Anuška, Angelina and Mihajlo
Photos and text: Tomislav Marcijuš
Text Editor: Maša Seničić
Link of the whole Tomislav's project is here.
Support Balkanium by Patreon!
Svaki odlazak vraća nas na neki početak i uči nas da otkrijemo nešto novo unutar sebe. Mi smo posljedica svih onih koji su tu bili prije nas. Naslijeđe svojih obitelji, dobro i loše, sve je to dio onoga tko smo. Za razliku od gradova u koje hrlimo, sve u životu sela je stvar zajednice, a ne pojedinca. Kao dijete, nažalost, nisam to najbolje razumio. Upravo je i ova serija fotografija dio jedne zajednice, okruženja i učenja. Prođu vremena i ljudi, a mi ih propustimo zbog nemira s kojima se ponekad borimo; ovim projektom se vraćam tom propuštenom prostoru.
Baranja je mjesto mojih korijena. Sanjiva regija u kojoj svakodnevica sporo prolazi i gdje se osjeća nostalgija svih godišnjih doba. Baranja je raznolik i pitom pejzaž gdje me maglovita polja podsjećaju na san iz kojeg se nisam probudio. Gdje je zima toliko beskonačna i gdje u jesen palež ima svoju ljepotu mirisa. Baranja je za mene melankolični dio Hrvatske koji je utjecao na moj rad, moje ponašanje i shvaćanje svijeta. Ne pričamo ovdje samo o prirodi i pejzažima Baranje, u njoj je sav život jedno!
Projekt prikazuje dane na selu i težnju za bijegom iz njega, koji me je prožimao u neshvaćanju da sam odrastao u najljepšem okruženju, u sanjivoj izmaglici, i s najvažnijim ljudima u svom životu. U traženju nečeg boljeg i većeg zaboravimo na prostor i ljude oko sebe. Isto tako, ne gledamo male znakove na putu koji u konačnici dovedu do velikih stvari o kojima smo prije samo maštali.
Osjećaj stoji, sva ta mjesta u Baranji koje sam fotografirao na svom početku nosim sa sobom gdje god otišao, nesvjesno prenoseći sve emocije na svoje buduće ideje. Serija lirskih fotografija pred vama, koje su stvarane tijekom zadnjih 10 godina, na intiman način propituje koliko imamo kontrole nad samim sobom da kroz krajolike i godine utječemo na ono što ćemo postati.
za Anušku, Angelinu i Mihajla
Photos and text: Tomislav Marcijuš
Text Editor: Maša Seničić
Link ka celom projektu je ovde.
Podržite Balkanium preko Patreona!